Upravo zato postoji Zagrebački inovacijski centar (ZICER) koji je Grad Zagreb osnovao s ciljem unapređenja poduzetničkog okruženja s naglaskom na razvoj inovativnih visokotehnoloških proizvoda. Ukratko, u ZICER-u mladi poduzetnici dobivaju svu moguću pomoć i podršku kako bi svoje ideje pretočili u neki proizvod i potom u poduzetnički projekt te kako bi onda tvrtku postavili na noge. U njihovom prostoru na Velesajmu uvijek je dinamično. Uz kontinuiranu provedbu programa Inkubacije, predakceleracijskog programa Startup Factory, a od ovog proljeća i EIT Climate-KIC akceleratora, redovito (gotovo na dnevnoj bazi) organiziraju događanja s ciljem povezivanja poduzetnika, startup i akademske zajednice, a od kojih su  najpoznatije (i najveće) međunarodne konferencije Zagreb Connect i Zagreb Forum. Unatoč sve većem broju aktivnosti zadnjih godina, ZICER nije projekt od jučer. Štoviše, iza njega je više od 20 godina iskustva, ali pod drugačijim imenima. Kada je pametno poduzetništvo imalo svoje početke u Zagrebu i u kojem je statusu danas rekao nam je Frane Šesnić koji zadnjih sedam godina obnaša funkciju direktora ZICER-a, a prije toga je i sam dugo godina bio u inovacijskim te poduzetničkim vodama.

Kako je počela priča o ZICER-u?

U Zagrebu smo prisutni skoro 25 godina. Sve je počelo 1994. kada je u sklopu Končara u Golikovoj ulici osnovan Tehnološki park Zagreb sa fokusom na razvoj “tehnološkog i  poduzetništva”, odnosno o tvrtkama s nekim inovativnim proizvodom. Sada se to zove start-up, sutra će se možda zvati drugačije, ali mi smo uvijek bili u tom istom okviru tako da imamo tradiciju podupiranja poduzetništva dugu četvrt stoljeća. Neko vrijeme nakon što je Grad Zagreb preuzeo Tehnološki park od Končara, preimenovao ga je u Razvojnu agenciju Zagreb, a prije godinu dana smo napravili rebrendiranje i sada djelujemo pod nazivom ZICER.

Kako je izgledao prvi Tehnološki park u odnosu na ovaj moderni današnji?

Bio je za naše realne potrebe vrlo malen, smješten na oko 1000 kvadrata u kojima je moglo biti do 15-ak tvrtki, a danas ih ovdje imamo više od stotinu. Uređenjem ovog prostora napravljen je ogroman korak, ali s obzirom da smo kompletno popunjeni i da postoji i red čekanja, već smo napravili planove za širenje koji će se realizirati možda već krajem godine. Očekujemo da bismo za godinu dana mogli udvostručiti kapacitete.

Koje se mogućnosti ovdje pružaju poduzetnicima?

To nije samo prostor, već puno više. Veliki naglasak je na mentorskoj podršci, konferencijama i edukaciji tako da oni koji se odluče na osnivanje tvrtke mogu sa što manje grešaka ući u taj poduhvat, jer je nama cilj da se održe. Ako već kreću u posao, moraju znati koji su im troškovi, rizici, obaveze... Zato imamo Start-up akademiju koja je besplatna i namijenjena svim zainteresiranima s prebivalištem u Zagrebu. Tisuće polaznika su je prošli i pokrenuli posao.

Treba li osoba već imati start-up da bi se prijavio?

Može, ali i ne mora. Po meni je dobro da se ljudi educiraju što ranije, jer kada osnujete tvrtku i kada se borite kako isplatiti plaće, režije i obaveze, onda vam više nije do edukacije. Najbolje je odmah na početku spriječiti ljude da srljaju u nepoznato.

Je li Zagreb s ovim projektom na svjetskoj razini?

Naravno! Meni je čast kada nam dođe netko iz inozemstva i kaže da nema razlike. I ja sam nedavno pohađao edukaciju koju organizira vlada SAD u sklopu koje sam tri tjedna obilazio institucije za inovativno poduzetništvo u SAD-u tako da sam dobio direktan uvid što rade njihove nacionalne, regionalne i gradske institucije te privatni sektor. Bio sam, između ostalog, u Washingtonu, Sacramentu, Paolo Altu, San Franciscu... Ne bih rekao da oni imaju više ideja ili da su one bolje od onih koje nastaju u našem okruženju.

Kada govorimo o inozemnim razvojnim centrima, poznato je da mali postotak tvrtki na kraju uspije. Je li i ZICERU tako?

Njihovo je tržište veće s puno više novaca i tamo investitori traže gdje će ulagati čak i u ideje koje nisu toliko dobre. S druge strane, Hrvatska je malo tržište te su start-upovi osuđeni sami na sebe. I onda rastu organski jer su svjesni da već u početku moraju imati konkretan proizvod ili uslugu koju će netko biti voljan i platiti jer oni od novca koji zarade na tržištu moraju isplatiti plaće i pokriti troškove. I upravo zbog toga što nastaju u Hrvatskoj, naše su tvrtke puno upornije, žilavije te otpornije na rizike, udarce i bilo kakve promjene. Tvrtke koje baziraju razvoj na financiranju investitora nemaju takvu održivost i propadaju čim se investiranje iz nekog razloga prekine. To je ogromna razlika između nas i njih.

Ostaju li tvrtke koje uspiju ovdje u Hrvatskoj ili ih kupuju strani investitori?

Nama je cilj da intelektualni kapital i vlasništvo ostane u Hrvatskoj i da se zapošljavanja događaju kod nas i da prihodi dolaze u Hrvatsku. Nikako nam nije cilj da dođe neki investitor, kupi tvrtku i preseli je bilo gdje u svijetu. To je razlika između nas i ostalih komercijalnih institucija ovakve vrste jer mi imamo strateške ciljeve stvaranje nove vrijednosti i zadržavanja ljudi u Hrvatskoj. Treba biti svjestan da je Hrvatska jedna od rijetko kvalitetnih država za život u smislu sigurnosti, kvalitete života, kvalitete hrane, geografske i strateške pozicije te to treba promovirati.

Tvrtke u ZICER-u u prosjeku ostaju godinu do dvije. Pratite li ih kada izađu?

Naravno. Uvijek smo otvoreni za daljnju suradnju i nastojimo zadržati kontakte kroz sve aktivnosti, konferencije i druženja. Vjerujem da će se u budućnosti veći dio Velesajma transformirati u inovacijski centar u kojem će tvrtke raditi i nakon inkubacije.

Gdje se u Hrvatskoj implementiraju rješenja iz ZICER-a?

Jako smo ponosni na sva naša rješenja koja se izvoze na sve kontinente u preko 80 zemalja, a u budućnosti radimo i na platformi preko koje bi se smart city rješenja mogla razvijati i testirati u okviru living lab poligona na razini Grada Zagreba. Velika je i značajna podrška Grada Zagreba kada se radi o podršci razvoju novih inovativnih smart city rješenja kroz hackatone i slične testne poligone unutar grada. Pokrenuli smo u suradnji sa gradskom upravo i inicijativu poticanja Start-upova kroz inovativnu javnu nabavu, Startup tako dobiva svoju prvu i to veoma značajnu referencu, a to je da jedan grad koristi tu inovaciju.

Ima li i u drugim dijelovima Hrvatske potencijala za inovacijsko poduzetništvo?

Oko 70 posto Hrvatskog inovacijskog potencijala nalazi se u prstenu Zagreba što je i logično. Start-upovi se obično osnivaju tamo gdje su jaki sveučilišni i istraživački centri, no to ne znači da druge sredine nemaju potencijal. Mi se zalažemo za sinergiju i svima nam je cilj razvoj proizvoda koji ima globalnu konkurentnost. Pohvalio bih, primjerice, Simoru - Sisačko-moslavačku razvojnu agenciju koja je u Novskoj pokrenula inkubator za gaming industriju. Isprva su svi smatrali da je to neobična ideja i lokacija, ali ja sam siguran da će to uspjeti. Prema tom bi modelu i drugi trebali raditi.

Kako se u Hrvatskoj općenito gleda na inovativno poduzetništvo?

Nakon tranzicije 90-ih, na poduzetništvo se općenito negativno gledalo, no poduzetnici su zapravo velika vrijednost društva i treba ih njegovati. Moramo stvoriti poduzetničku državu jer su poduzetnici ti koji zapošljavaju i pune proračun. I ne bih tu radio razliku između tradicionalnog i inovativnog poduzetništva jer vjerujem da te dvije grane treba povezati. Kada, primjerice, obrtnici počnu implementirati inovativna rješenja onda će njihovi proizvodi i usluge biti kvalitetniji i lakše će raditi. Također, na recentnom primjeru brodogradilišta vidimo da treba stvarati neku novu industriju budućnosti.

Kakvo je o tome razmišljanje u svijetu?

Sve države koje gledaju u smjeru razvoja shvaćaju da se vrijeme brzo mijenja i ako se ne uskoči pravovremeno u vlak inovacija i tehnologija, neće biti konkurentni na globalnom tržištu. Uspješne države imaju nacionalnu strategiju usmjerenu prema poduzetništvu i to je ono što nama nedostaje. U SAD-u su poduzetnici broj jedan i imaju podršku na svim razinama, a mi nismo razvili niti financijske instrumente koji su pogodni za rast poduzetništva. Hrvatska se bazirala na europske fondove, a to nije dobro jer su to tromi i spori natječaji koji se realiziraju jednom do dva puta godišnje za jednu targetiranu skupinu koja zadovoljava određene kriterije, a poduzetništvo nema granica.  

Što sve treba mijenjati da bi u Hrvatskoj procvjetalo inovativno poduzetništvo?

U Hrvatskoj još nema potrebne sinergije jer svatko misli da može uspjeti sam, takoreći, u svom dvorištu. Institucije i firme žele imati po jedan inovativan centar, a mi nismo toliko veliki da bismo mogli to tako disperzirati. Ja to kažem otvoreno i upravama fakulteta koji imaju takve ideje, da je lijepo što žele osnovati inovacijske centre, ali ako stavite na jednu hrpu sto ekonomista, a na drugu sto inženjera elektrotehnika i računarstva, tu se ništa pametnog dogoditi. Ali ako se njih pomiješa i doda im se još netko s Filozofskog fakulteta, onda se mogu dogoditi najinovativnija rješenja. Mi smo to dokazali kroz naše funkcioniranje i to je to bogatstvo koje treba stvarati.

Treba li poticati i suradnju s drugim državama?

To je ono što se još ne događa, ali mi to snažno promoviramo - investiranje izvan granica. Niti jedan Talijan ili Austrijanac nikada nisu uložili u start-up u Hrvatskoj, a isto je i obrnuto. I dok se takve stvari ne počnu događati, nećemo imati nikakav jači efekt. To su karike na kojima definitivno treba puno raditi jer se takvim transnacionalnim investiranjima šire i tržišta kroz kanale i reputaciju koji lokalni investitori imaju.

Članak je dostupan i online, a možete ga pročitati na Večernji.hr.